Historija, prirodne ljepote i turistički doživljaj
Vrelo Bosne jedno je od najpoznatijih prirodnih blaga Bosne i Hercegovine. Smješteno na samom izvoru rijeke Bosne, ovo idilično izletište već više od stoljeća pruža osvježenje za dušu i tijelo stanovnicima Sarajeva i radoznalim turistima. Često ga nazivaju prirodnom oazom Sarajeva, jer posjetiocima nudi bijeg u netaknutu prirodu, tek nekoliko minuta vožnje od gradske vreve. Još krajem 19. vijeka putopisci su Vrelo Bosne opisivali kao “najljepše mjesto na svijetu, sa zrakom koji krijepi, klimom kao u bajci”, a ta bajka živi i danas, privlačeći svakoga ko kroči u ovaj zeleni dženet nadomak Sarajeva.
Sadržaj
Add a header to begin generating the table of contents
Geografski položaj Vrela Bosne
Vrelo Bosne nalazi se u jugozapadnom dijelu Sarajeva, u podnožju planine Igman, na području opštine Ilidža, oko 15 kilometara od strogog centra grada i Sebilja. Ova lokacija na izlazu iz Sarajevske kotline omogućava da se već pri dolasku osjeti svježiji planinski zrak i mir koji vlada u prirodi. Sam naziv Vrelo Bosne odnosi se na izvorišni dio rijeke Bosne, na mjestu gdje snažni podzemni kraški izvori izbijaju na površinu i formiraju više manjih jezera i potoka. Pretpostavlja se da ime rijeke Bosna potiče od prastare indoevropske, ilirske riječi „bosana“, što znači voda, što je sasvim prikladno s obzirom na to da upravo ovdje voda izranja i započinje svoj tok.
Čitavo područje Vrela Bosne zaštićeno je kao spomenik prirode i prostire se na oko 603 hektara površine. Nalazi se na nadmorskoj visini od približno 500 metara, gdje se susreću planinski obronci Igmana i ravnica Sarajevskog polja. Do ove zelene oaze najlakše se stiže kroz naselje Ilidža, odakle vodi slavna aleja platana direktno do ulaza u park. Već pri prilasku osjeti se promjena jer umjesto gradske buke, dopiru žubor vode i poj ptica, a umjesto asfaltnog sivila, vidik ispunjavaju stoljetna stabla i uređene zelene površine. Vrelo Bosne dočekuje posjetioce kao mirna zelena luka na rubu grada, idealna za predah i rekreaciju.
Historijat Vrela Bosne i Ilidže
Područje Ilidže i Vrela Bosne ima bogatu historiju dugu hiljadama godina. Još u antičko doba, Rimljani su cijenili ljekovitost termalnih voda Ilidže o čemu svjedoče arheološki nalazi rimskih kupki u blizini izvora tople vode. Sama riječ Ilidža potiče iz turskog jezika (od riječi iladž – lijek), jer je i osmansko stanovništvo nastavilo tradiciju korištenja termalnih izvora u zdravstvene svrhe. Međutim, pravu afirmaciju kao uređeno izletište i banjsko lječilište ovo područje doživljava krajem 19. i početkom 20. vijeka, za vrijeme austro-ugarske okupacije. Tada su udareni temelji modernog turizma na Ilidži, izgrađeni su luksuzni hoteli i vile za odmor austro-ugarske elite, uređeni parkovi i banje, zasađen drvored u Velikoj aleji i uređen prilaz samom Vrelu Bosne.
U tom periodu Ilidža postaje odmaralište na glasu širom Evrope. Prema zapisima, čak je i prestolonasljednik Franjo Ferdinand, tokom svoje posjete Sarajevu 1914. godine, posljednju noć uoči kobnog atentata proveo u glasovitom hotelu Bosna na Ilidži. U njegovu čast priređena je večera na kojoj je specijalitet bila svježe ulovljena pastrmka iz Vrela Bosne. Time je i simbolično potvrđen značaj ovog izvora i naravno ne samo kao prirodne ljepote, već i kao mjesta koje pruža ono najbolje od Bosne i Hercegovine.
Tokom burnih vremena 20. vijeka, Vrelo Bosne je svjedočilo i težim danima. U periodu posljednjeg rata 1990-ih godina park je ostao bez adekvatnog održavanja i infrastruktura je bila znatno oštećena. Ipak, odmah nakon rata lokalna zajednica i zaljubljenici u prirodu pokrenuli su obnovu: 2000. godine organizovana je velika akcija revitalizacije u kojoj su lokalni tinejdžeri, uz podršku međunarodnih ekoloških organizacija, vratili Vrelo Bosne u njegovu prijašnju raskoš. Od tada pa do danas, kontinuirano se radi na očuvanju i unapređenju ovog područja, koje je 2006. zakonom proglašeno zaštićenim područjem prirode (Spomenik prirode). Zahvaljujući tim naporima, Vrelo Bosne danas ponovo blista punim sjajem, slično kao u svojim najslavnijim danima bosanske historije.
Vrelo Bosne, izvori, mostići i jezera u zelenilu
Kristalno čista voda i bujno zelenilo glavni su aduti Vrela Bosne. Iz više jakih kraških izvora na obodu Igmana voda izbija na površinu i odmah formira mrežu rječica i jezerca koja se razlivaju po travnatoj ravnici. Voda iz oko šest izvora teče kroz nekoliko malih jezera i ribnjaka, prolazeći ispod slikovitih drvenih mostića koji spajaju obale i ostrvca obrasla šumom. Šetajući uređenim stazicama, na svakom koraku čujete žubor potoka kako se provlači ispod mostova, što stvara umirujuću prirodnu muziku. Okolina izvora djeluje poput malog botaničkog vrta, bujna vodena flora (poput zelenih tepiha algi, lokvanja i trske) smjenjuje se sa kopnenim rastinjem (visoke vrbe, platani i kestenovi), pružajući stanište raznim životinjskim vrstama.
Poseban ukras Vrela Bosne su labudovi i patke koji su postali zaštitni znak ovog parka. Snježno bijeli labudovi mirno klize po površini kristalno bistrih jezeraca, dostojanstveno se šepureći pred objektivima fotoaparata. Često im društvo prave i crni labudovi, kao egzotični gosti koji plijene pažnju posjetilaca. Patke plovke veselo plivaju u kolonijama, nadajući se kakvoj mrvici hljeba od prolaznika (iako je preporuka da se divlje ptice ne hrane previše kako bi se očuvalo njihovo prirodno stanište). U bistrim potocima mogu se zapaziti i ribe, prvenstveno pastrmke, koje vješto izmiču pogledu skrivajući se ispod vodenih biljaka i kamenja. Ako imate sreće, uz obalu ćete opaziti pokoju žabu ili barsku kornjaču, a u krošnjama ćete čuti razigrane vjeverice i pjesmu ptica. Ova raznolikost života čini Vrelo Bosne pravim malim dženetom nadomak urbanog područja.
Sam prostor parka uredno je održavan i prilagođen posjetiocima, ali uz minimalne intervencije kako bi priroda ostala u prvom planu. Staze su popločane ili utabane kroz travu, a duž njih su postavljene klupe za odmor gdje možete sjesti i upijati prizore. Nekoliko natkrivenih drvenih sjenica omogućiće vam zaklon od sunca ili kiše dok uživate u pogledu na izvore. Preko potoka su izgrađene male drvene ćuprije, koje fotografijama daju onaj prepoznatljiv, romantičan izgled. Osjeti se harmonija čovjeka i prirode a infrastruktura je tu da olakša obilazak, ali ne narušava iskonsku ljepotu krajolika. Vrelo Bosne pruža idealnu kulisu za šetnju i opuštanje, bilo da se zadržite samo sat vremena ili čitav dan, otići ćete odavde ispunjeni mirom koji donosi boravak uz žubor izvora i cvrkut ptica.
Velika aleja, zelena promenada Ilidže
Jedan od najljepših prilaza bilo kojoj turističkoj atrakciji u Bosni zasigurno je Velika aleja na Ilidži. Čuvena aleja platana i kestena koja vodi od centra Ilidže do samog Vrela Bosne. Ova impresivna drvoredna promenada duga je oko 3,5 kilometra i sa obje strane puta zasađeno je približno 3000 stabala kestena i platana, starih preko stotinu godina. Gigantska stabla, čiji se široki krošnjati svodovi sastaju iznad puta, tvore prirodni tunel kroz koji čak i u najtoplijim ljetnim danima vlada ugodan hlad. Šetajući alejom, imate osjećaj kao da prolazite kroz živi tunel jer visoke krošnje lagano šušte na povjetarcu i tako filtriraju sunčevu svjetlost.
Aleja je izgrađena i zasađena krajem 19. vijeka, u doba Austro-Ugarske okupacije, kada je Ilidža uređena kao mondensko lječilište. Sa obje strane prvog dijela aleje i danas se mogu vidjeti stare austro-ugarske vile, nekadašnje ljetnikovce i vile za odmor visokog društva. Te vile, smještene usred predivnih vrtova, svjedoče o vremenu kada su se gospoda u kočijama vozila alejom tražeći osvježenje u netaknutoj prirodi izvan grada. Danas su neke od tih vila obnovljene i pretvorene u hotele ili institucije, ali aleja je zadržala svoj autentični šarm iz prošlosti.
Važno je napomenuti da je Velika aleja pješačka zona a motornim vozilima nije dozvoljen saobraćaj. Cijelom dužinom aleje pruža se uređena pješačka staza, a paralelno s njom i odvojena staza za jahače ili eventualno bicikliste. Hodajući laganim korakom od Ilidže prema Vrelu Bosne, proći ćete pored zelenih livada, termalnih izvora i nekolicine restorana i hotela na samom početku aleje, a potom vas čeka duga dionica okružena samo prirodom i povijesnom arhitekturom. Aleja platana je put do Vrela Bosne i omiljeno šetalište i mjesto na kojem mnogi stanovnici Sarajeva rado provode vikende u laganoj šetnji, vožnji bicikla ili jednostavno uživaju u tom krajoliku.
Vožnja fijakerom, romantično putovanje kroz vrijeme
Jedinstven doživljaj koji Vrelo Bosne čini još posebnijim svakako je vožnja fijakerom Velikom alejom. Još od davne 1895. godine ovuda saobraćaju konjske zaprege koje prevoze posjetioce od ilidžanskih banja do izvora rijeke Bosne. Nekada su to bili elegantni fijakeri kojima su se vozili austrougarski plemići, odjeveni u najbolja odijela, dok su kočijaši u livrejama upravljali konjima. Danas su ti fijakeri dio turističke ponude Sarajeva i jedan od najromantičnijih načina da doživite duh minulih vremena.
Ukoliko se odlučite za vožnju, na početku Velike aleje (kod ilidžanskog Velikog parka) čekat će vas parkirani fijakeri sa uredno upregnutim konjima koji strpljivo stoje ispod hladovine stabala. Kočijaš, često razgovorljiv i raspoložen da bude vaš vodič, pozvaće vas da se smjestite u udobna sjedišta starinske kočije. Kada konji krenu kasom, začućete topot kopita koji odjekuje alejom i škripu drvenih točkova po stazi. U tom trenutku, dok prolazite pored visokih platana čije grane formiraju zelene svodove nad vama, lako je zaboraviti da ste u 21. vijeku. Vožnja traje oko dvadesetak minuta do pola sata u jednom smjeru, a tokom tog vremena upijate sve oko sebe, svjež zrak koji struji, miris lišća i zemlje, prizore porodica koje šetaju ili jure na biciklima pored vas. Fijaker usporeno klizi kroz aleju, ostavljajući vam dovoljno vremena da razgledate okolinu i možda snimite poneku fotografiju iz jedinstvenog ugla.
Ova tradicija održala se više od 125 godina i danas je nezaobilazna atrakcija za posjetioce Ilidže. Ukoliko ste par koji želi romantičnu vožnju u dvoje uz lagani zvuk uspornog kloparanja konja, ili ste porodica sa djecom koja će se obradovati susretu sa konjima, ili možda jednostavno ste putnik-nostalgičar koji želi osjetiti duh starih vremena, fijaker će vam definitivno pružiti nezaboravan doživljaj. Vožnja se obično može dogovoriti u oba pravca (do Vrela i nazad), a cijena je dogovorna i iznosi simboličnu sumu koja pomaže održavanje konja i same tradicije. Posmatrati aleju iz perspektive kočije, lagano se ljuljuškati dok konji vuku fijaker i vjetrić miluje lice, to je doživljaj koji se duboko ureže u pamćenje svakog ko je bar jednom tako stigao na Vrelo Bosne.
Ljepota Vrela Bosne u svako doba godine
Proljeće
Proljeće donosi buđenje prirode, livade se zazelene, drveće propupa i sve oživi nakon zimske tišine. Vodostaj rijeke Bosne tada je najviši, jer se na Igmanu tope snjegovi i slivaju u izvore. Cijeli park odjekuje od žubora nabujalih potoka, dok prohladan zrak ispunjava svjež miris procvale trave i rascvjetalih voćki. Ptice cvrkuću sa svih strana, a labudovi se udvaraju svojim partnerima izvodeći graciozne plesove po vodi. Proljeće na Vrelu Bosne zaista pruža osjećaj novog početka i poleta, mnogi tvrde da im ništa tako ne napuni energijom baterije kao šetnja ovim parkom u aprilu i maju, kada priroda bukti od života. Proljećni dani su idealni za laganu šetnju ili kraći izlet s porodicom. Park je tada pun posjetilaca koji uživaju u svježem zraku i pogledu na čistu, brzu vodu. Staze su prohodne, sve izgleda čisto i uređeno, a labudovi i patke dodatno uljepšavaju čitav ambijent.
Ljeto
Ljeto je doba kada Vrelo Bosne postaje utočište od vrućine. Dok se centar Sarajeva može pržiti na suncu, ovdje pod gustim krošnjama stoljetnih stabala vlada ugodan hlad i nekoliko stepeni niža temperatura. Posjetioci masovno dolaze porodicama i prijateljima, prostiru dekice na travu i prave piknik uz obalu potoka. Djeca trčkaraju i jure pačiće po livadama, smijući se dok ih roditelji pokušavaju stići. Na svakom mostiću vidjet ćete grupice turista kako prave fotografije sa zelenom pozadinom drveća i refleksijom vode. Ljeti je park najživlji, čuje se žamor razgovora na raznim jezicima, poneki prodavac sladoleda obilazi staze nudeći osvježenje, a tu i tamo u daljini se može čuti topot konja iz aleje. Ipak, i pored većeg broja ljudi, prostor je dovoljno prostran da svako može pronaći svoj kutak mira, bilo da sjedne uz vrelo i uroni ruke u ledenu vodu, ili se pak skloni u hladovinu na rubu šume i posmatra igru sunčevih zraka kroz lišće.
Jesen
Jesen na Vrelu Bosne donosi lepezu prirodnih boja. Aleja platana pretvara se u zlatno-žutu aveniju pod tepihom opalog lišća koje šuška pod nogama. Maglovita jutra obavijaju krajolik posebnim velom tajanstvenosti, prizor konjskog fijakera koji izranja iz jutarnje magle u aleji ostavlja utisak kao da dolazi iz neke stare priče. U samom parku drveće poprima nijanse bakra, crvene i zlatne; svaki pogled kao razglednica jesenske ljepote. Vazduh zamiriše na vlažno lišće i pečeno kestenje koje možete kupiti od uličnih prodavača na Ilidži. Jesenje popodne na Vrelu Bosne donosi poseban spokoj jer manje je gužve nego ljeti, a prizori su jednako lijepi, ako ne i ljepši. To je idealno vrijeme za fotografe, zalazak sunca koji prosipa narandžaste odsjaje po jezerima i zlaćane krošnje u kontrastu s tamnim stablima zaista pruža nezaboravne momente.
Zima
Zima Vrelu Bosne daje sasvim drugačiju, gotovo bajkovitu atmosferu. Kada snijeg prekrije aleju i park, cijeli krajolik poprimi mirnoću i ljepotu zimskog sna. Platani stoje goli i monumentalni, poput ledenih skulptura duž aleje, dok se staze u parku pretvaraju u bijele pruge koje vode od jednog do drugog izvora. Voda rijeke Bosne rijetko kada potpuno zaledi zbog jakih izvora, pa ćete i usred zime vidjeti labudove kako plivaju u tamnozelenoj vodi okruženoj snježnim pokrivačem. Njihovo bijelo perje još jače dođe do izražaja naspram zimske pozadine. U tišini zimskog pejzaža čuje se samo tiho strujanje vode i krckanje snijega pod nogama. Tek pokoji posjetilac prošeta zimi, što parku daje još intimniji ugođaj jer ponekad ćete imati osjećaj da ste sami u tom zimskom raju, gdje vrijeme stoji. Za one romantičnije, postoji čak mogućnost vožnje fijakerom i zimi (ako vremenski uslovi dopuštaju, kočijaši ponekad stave sanjke umjesto točkova). Zimska posjeta Vrelu Bosne krijepi i tijelo i duh, hladan zrak razbistri misli, a prizori netaknute bijele prirode ostaju dugo u sjećanju.
Vrelo Bosne kao porodična destinacija i mjesto za rekreaciju
Jedna od najvećih vrijednosti Vrela Bosne je što predstavlja idealno izletište za sve generacije. Porodice rado dolaze provesti dan u prirodi. Roditelji uživaju u šetnji i razgovoru, dok djeca imaju prostora napretek za igru. U samom parku nalazi se i uređeno dječije igralište sa klackalicama i ljuljačkama, gdje se najmlađi mogu zabaviti na sigurnom. Takođe, mnogi ponesu lopte, frizbije ili badmintonske rekete pa livade Vrela Bosne postaju pozornica raznih igara na otvorenom. Piknik je ovdje omiljena aktivnost, dovoljno je ponijeti korpu s hranom, razastrijeti ćebe ispod nekog drveta uz potočić i uživati u ručku na travi. Mnoge Sarajlije imaju tradiciju da bar jednom godišnje organizuju porodični piknik upravo ovdje, jer malo što može zamijeniti osjećaj objedovanja uz žubor izvora i pogled na ploveće labudove.
Ljubitelji rekreacije takođe će naći mnogo razloga za dolazak. Velika aleja je savršena za trčanje ili vožnju bicikla, dugačka je dovoljno da pruža dobru rutu za kardio trening u prekrasnom ambijentu. Nije neobično vidjeti grupice trkača rano ujutro kako protrčavaju alejom dok se magla još vije iznad livada, ili porodice na biciklima koje laganom vožnjom obilaze okolicu. Unutar samog parka vožnja bicikla nije dozvoljena (da bi se zaštitile staze i životinje), ali bicikle možete ostaviti na ulazu i nastaviti pješice obilazak izvora. Fotografija je još jedna aktivnost kojoj Vrelo Bosne teško odolijeva, ukoliko ste profesionalni fotograf u potrazi za savršenom prirodnom kompozicijom ili samo entuzijast sa mobilnim telefonom, ovdje ćete snimiti puno prelijepih kadrova. Mnogi mladenci biraju upravo Vrelo Bosne za snimanje svadbenih fotografija. Nije rijedak prizor vidjeti mladu i mladoženju kako poziraju na drvenom mostiću sa labudovima u pozadini, stvarajući uspomene za cijeli život.
Vrelo Bosne kao porodična destinacija i mjesto za rekreaciju
Kao izvor jedne od najvećih bosanskohercegovačkih rijeka, Vrelo Bosne ima ogroman značaj za širi ekosistem. Voda koja izvire ovdje odmah se koristi i za vodosnabdijevanje Sarajeva. U blizini Vrela nalazi se glavno izvorište pitke vode za grad, lokalitet Bačevo. To znači da očuvanje čistoće Vrela Bosne direktno utiče i na kvalitet vode koju pijemo u gradu. Zbog toga je režim zaštite strog: zabranjeno je zagađivanje vode, bacanje otpada ili bilo kakvo narušavanje prirodne ravnoteže ovog spomenika prirode.
Od 2006. godine područje Vrela Bosne uživa najviši stepen kantonalne zaštite kao Spomenik prirode, što podrazumijeva stalni nadzor i upravljanje od strane nadležne javne ustanove. Na terenu se često mogu vidjeti čuvari parka koji paze da posjetioci poštuju pravila, poput toga da ne beru biljke, ne love životinje, ne prave buku koja bi plašila faunu, te da se kreću samo označenim stazama. Zahvaljujući ovakvim mjerama, Vrelo Bosne je uspjelo sačuvati svoj prirodni integritet i nakon perioda rata i zapuštenosti. Već pomenuta akcija omladine 2000. godine, koja je park očistila i obnovila, pokazala je koliko lokalnoj zajednici znači ovaj prostor. Ta svijest o značaju Vrela Bosne i danas je prisutna. Mnoge ekološke organizacije organizuju povremene akcije čišćenja parka i okolnih vodotoka, a škole dovode učenike na ekološke radionice u prirodi, kako bi naučili cijeniti i čuvati ovakva mjesta.
Posjetioci su također važan faktor u očuvanju. Pri ulazu u park istaknute su table sa pravilima ponašanja i molbama da se priroda zaštiti. Većina gostiju rado se pridržava toga, smeće se odlaže u kante, psi se drže na povocu, a hrani se isključivo na predviđenim piknik-mjestima. Zahvaljujući tome, danas u Vrelu Bosne možete vidjeti netaknute prizore, vodu toliko bistru da se u njoj ogledaju oblaci, ribe kako bezbrižno plivaju, ptice koje su se toliko odomaćile da prilaze blizu stazama. Ekološka ravnoteža je delikatna i stalno se radi na njenom održavanju. Svaki posjetilac koji ovdje boravi postaje čuvar prirode na svoj način, jer samo zajedničkim nastojanjem možemo sačuvati Vrelo Bosne za buduće generacije. Odlazeći iz parka, mnogi spontano pokupe i poneki papirić koji su možda drugi zaboravili, vođeni osjećajem zahvalnosti prirodi koja im je pružila tako lijep doživljaj.
Zaključak, poziv posjetiocima
Ako planirate posjetu Sarajevu, ne propustite uvrstiti Vrelo Bosne u svoj itinerar. Dovoljno je izdvojiti pola dana da biste osjetili čari ovog mjesta, a uspomene ćete nositi mnogo duže. Dođite u proljeće kada se sve zeleni i procvjeta, ili ljeti da se sklonite u hladovinu, svratite u jesen da prošetate tepihom od lišća, ili možda čak zimi da u tišini doživite bajkovite snježne prizore a svako doba ima svoju magiju na Vrelu Bosne. Povedite dragu osobu na romantičnu vožnju fijakerom, povedite porodicu na piknik, ili jednostavno dođite sami i predajte se meditativnom miru prirode.
Na odlasku, osvrnut ćete se još jednom na aleju i mahnućete labudovima znajući da ste doživjeli nešto posebno. Vrelo Bosne će vas ispratiti šumom svojih voda, kao da poručuje da mu se opet vratite. I sigurno hoćete – jednom kada osjetite tu ljepotu i spokoj, ovo mjesto zauzme posebno mjesto u srcu. Posjetite Vrelo Bosne, dženet nadomak Sarajeva, i uvjerite se zašto generacije posjetilaca s oduševljenjem pričaju o “dženetu koji krijepe voda i zelenilo” baš ovdje pod Igmanom.
Bujrum!