Stari grad Travnik - vezirski grad
Travnik, pitomi gradić smješten u sred Bosne, poznat je i kao vezirski grad, mjesto gdje je preko 150 godina stolovala osmanska vlast. Iznad njegovih šarenih čaršija i brojnih džamija uzdiže se Travnička tvrđava, lokalno zvana Stari grad. Kada sam odlučio posjetiti Travnik, znao sam da je tvrđava nezaobilazna tačka i to ne samo zbog bogate historije već i zbog panoramskog pogleda koji pruža. Ono što možda nisam očekivao jeste koliko ću se emotivno povezati s tim drevnim zidinama dok budem koračao njihovim kamenim stazama.
Sadržaj
Add a header to begin generating the table of contents
Uspon do tvrđave
Do Travnika sam stigao prije podne, a grad me dočekao karakterističnim bosanskim šarmom: kaldrmisane ulice, miris svježe pečenih ćevapa koji dopire iz ćevabdžinica, i ljubazni prolaznici koji spremno upućuju strance prema znamenitostima. Stari grad Travnik smješten je na istočnom kraju današnjeg grada, na strmom i djelimično stjenovitom obronku planine Vlašić. Već iz centra ugledao sam bijele zidine kako se nadvijaju nad krovovima, čist prizor koji zove da se što prije popnete.
Krenuo sam pješice uz potok Šumeć (poznat i kao Hendek) koji vijuga pored puta ka tvrđavi. Staza ide uz brdo, pored starinskih bosanskih kuća i dvorišta punih ruža. Uspon nije dug, desetak minuta hoda, ali je prilično strm. Zastao sam nekoliko puta pod izgovorom da slikam predivne detalje, recimo, drveni Šareni mostić preko potoka ili stare kapije načete zubom vremena, a zapravo i da uhvatim daha. I kako sam se približavao vrhu, tako se otvarao sve ljepši pogled na Travnik podno mene: crveni krovovi kuća, minareti brojnih džamija koji paraju nebo i zelena dolina kroz koju vijuga rijeka Lašva.
Na ulazu u Stari grad dočekala me stara kamena kapija. Iznad ulaza se naziru ostaci grba porodice Kotromanić isklesanog u kamen, kažu da je to jedini sačuvani kraljevski portal u BiH, podsjetnik da je tvrđava sagrađena još u doba srednjovjekovnih bosanskih kraljeva. Ulaz u tvrđavu (tokom moje posjete) bio je slobodan, što me prijatno iznenadilo. Koraci su zazvonili po kamenim pločama čim sam prošao kroz hladni svod kapije, i odjednom sam se našao unutar zidina koje skrivaju čitavu jednu malu utvrdu.
Unutar zidina - spoj srednjeg vijeka i Osmanske ere
Travnička tvrđava izgrađena je u 14. ili 15. stoljeću i slovi za jednu od najočuvanijih srednjovjekovnih utvrda u Bosni i Hercegovini. Zaista, dok sam šetao unutrašnjim dvorištem, mogao sam da zamislim stražare kako motre na prilaze gradu ili možda bosanske vlasteline kako gaze ovim istim tlom. Međutim, najveći pečat Starom gradu dali su Osmanlije. Nakon što su osvojili Travnik oko 1463. godine, utvrdili su grad i smjestili posadu; već poslije 1480. ovdje stalno boravi osmanska vojna posada i gradi se prva džamija unutar tvrđave. Taj podatak me oduševio, čak i u srcu tvrđave nalazila se bogomolja.
I zaista, ubrzo sam ugledao i ostatke te džamije. Na južnom zidu tvrđave, pomalo zarastao u mahovinu, strši dio stare kamene munare visine oko 5-6 metara. Munara je danas nijemi svjedok da se nekada u tvrđavi klanjao namaz. Pored munare vidi se mala zaravan, tu je bila džamija, srušena nakon Prvog svjetskog rata. Osjetio sam čudnu melanholiju stojeći kraj te munare; kao da i dalje čuvam uhu nečujni ezan iz prošlosti. Pomislio sam kako su stari vojnici, daleko od svojih domova, na ovom istom mjestu pronalazili utjehu u vjeri.
Istražujući dalje, popeo sam se na glavni bastion, masivnu okruglu kulu na najvišoj tački tvrđave. Bastion su Turci dogradili na mjestu gdje je vjerovatno stajala srednjovjekovna kula čuvarica. Sa vrha bastiona pruža se fantastičan pogled. Okrećem se na sve strane: prema zapadu se vidi čitav Travnik kao na dlanu, prepoznajem Plavu vodu i čuvenu Šarenu džamiju u čaršiji; na istoku se nastavlja brdo Vlašića obraslo šumom; na jugu se lijeno diže tanki dim, vjerovatno neko peče ćevape u mahali, pomislih s osmijehom.
Unutar tvrđave nailazim i na kamenu cisternu, bunar kojim su se branitelji snabdijevali vodom, pa zatim ostaci barutane (skladišta municije) sa debelim svodovima. U dnu dvorišta ugledah prostor ograđen konopcima, ispostavilo se da arheolozi tu otkopavaju temelje srednjovjekovne palače koja je postojala prije dolaska Turaka. Tvrđava zaista spaja slojeve historije: od bosanskog kraljevstva, preko osmanskih tabija, do austrijskih baraka (u uglu dvorišta stoje ruševine jedne zgrade iz doba austrougarske okupacije. Svaki kamen ima svoju priču, a ja sam upijao svaku, koračajući lagano i zamišljajući kako je bilo živjeti tu.
Grad vezira i muzeja
Poseban značaj Travnika nastupio je 1699. godine, kada je vezir Halil-paša Ćoso premjestio sjedište bosanskog vezira iz Sarajeva u Travnik. Od te godine pa narednih 150 Travnik postaje političko središte Bosanskog ejaleta. Dok sam stajao na zidinama i gledao grad, prisjetio sam se tih podataka, negdje tamo ispod mene, u gradu, živjelo je i radilo dvadesetak različitih vezira kroz historiju. Neki od njih su ostavili trag: čuvena Sulejmanija džamija (Šarena džamija), sahat-kula, pa niz turbeta i konaka, sve je to izgrađeno u doba vezira i danas krasi Travnik. Osjetio sam ponos što je jedan takav grad dio našeg nasljeđa, ali i odgovornost da o njemu pričamo s dužnim poštovanjem.
Unutar tvrđave danas se nalazi postavka Zavičajnog muzeja Travnik. U jednoj obnovljenoj austrougarskoj zgradi, u hladovini zidina, smještena je mala muzejska zbirka, od starih oružja, odjeće, do maketa kako je Travnik izgledao nekad. Tuda su prolazile porodice i poneki znatiželjni turista. Ja sam se zadržao napolju, jer iskreno, sunce je obasjalo tvrđavu i bilo je prelijepo sjediti na zidiću i klopati nešto što sam ranije kupio u čaršiji (ukusnu travničku pitu sirnicu). Posmatram kako djeca trčkaraju tvrđavom, neki lokalni momci pokušavaju da se popnu na jedan zid radi fotografije, mladići su, malo adrenalina ne škodi, premda pazim da se nikom ne dogodi kakav belaj.
Pogled sa tvrđave, za dugo pamćenje
Vrijeme je prolazilo i približavao se akšam. Odlučio sam sačekati zalazak sunca na tvrđavi, čuo sam da je to doživljaj. Sunce je polako tonulo iza okolnih brda, a cijela dolina je dobila zlatnu nijansu. Sjeo sam na zidine okrenut prema gradu. U tom momentu, kao da je neko režirao scenu, začuo se ezan sa Šarene džamije, zatim još jedan sa džamije na Hendeku, pa još nekoliko. Travnik ima mnogo munara i gotovo istovremeno se prolama njihov poziv na molitvu. Taj zvuk se uz eho odbijao od brda i dopirao do mene gore na Starom gradu. Neću kriti, srce mi se ispunilo emocijom, pomiješali su se u meni ponos i smirenost. Tiho sam klanjao akšam u jednom ćošku tvrđave, siguran da su i vjekovima prije mene ljudi na ovom istom mjestu isto činili.
Nakon molitve, ostao sam još malo sjedeći. Grad ispod je počeo da pali svjetla; pomalo su treperila u sumraku. Vlašić se zamračio u silueti, a nebo iznad nas poprimilo indigo boju. U tom trenutku Travnik je zaista izgledao kao razglednica iz prošlosti. Mogao sam skoro zamisliti fenjere umjesto struje i konjanike umjesto automobila. Tvrđava je usnula u noći, čuvajući i dalje svoj grad. Silazeći niz stazu nazad prema čaršiji, razmišljao sam o svemu što sam vidio. Travnička tvrđava je živa učionica historije i vjere. Prošla je put od srednjovjekovnog grada, preko vezirskog središta, do simbola bosanske opstojnosti. Danas je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine i otvorena je za posjetitelje da uživaju u njenoj ljepoti.
Preporučio bih svakome, a naročito muslimanima koji putuju kroz Bosnu, da dođu u Travnik i popnu se na Stari grad. Ovdje ćete osjetiti ponos naše baštine i vidjeti kako se prelijepe džamije i kuće Travnika nižu po dolini ispod srednjovjekovnih zidina. Usto, nema ničeg spornog. Mjesto je uredno, bez ikakvih neprimjerenih sadržaja. Možete provesti kvalitetno vrijeme sa porodicom ili prijateljima, naučiti ponešto i napraviti divne fotografije.