Počitelj, grad na rijeci Neretvi
Počitelj je slikovito srednjovjekovno-utvrđeno naselje smješteno na strmoj lijevoj obali rijeke Neretve u južnoj Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući izuzetnoj historijskoj i kulturnoj vrijednosti, zaštićen je kao nacionalni spomenik i uvršten (kao nominacija) na UNESCO listu svjetske baštine. Grad je vjerovatno osnovao bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić 1383. godine, te je ubrzo postao značajno administrativno središte srednjovjekovne bosanske regije Dubrava. Prvi put se spominje u pisanim dokumentima 1444. godine (u poveljama kraljeva Alfonsa V i Fridrika III), a od 1463. do 1471. bio je pod ojupacionom ugarskom vojnom upravom. Nakon osmanskog dolaska 1471. godine, Počitelj ulazi u sastav Osmanskog Halifata i ostaje pod halifatskom upravom sve do 1878. godine. Upravo je u osmanskom periodu dobio današnji izgled orijentalnog gradića, sa karakterističnim objektima javne i sakralne arhitekture.
Sadržaj
Add a header to begin generating the table of contents
Počitelj danas
U Počitelju se mogu vidjeti impresivni ostaci utvrde na brdu, koja dominira naseljem, kao i čitav niz objekata osmanske arhitekture: najveća znamenitost je Šišman Ibrahim-pašina (Hadži Alijina) džamija iz 1563. godine, klasično zdanje s jednom kupolom i vitkim minaretom. Uz džamiju su smještene i prateće ustanove poput mekteba (osnovne vjerske škole), medrese (srednje vjerske škole), imareta (javne kuhinje za siromašne), hamama (javnog kupatila) i karavansaraja, hana (gostinjca za putnike), te sahat-kule (sat-tornja). Ova skupina građevina, zajedno sa slikovitim stambenim kućama rađenim u spoju mediteranskog i orijentalnog stila gradnje, čini Počitelj živim muzejom na otvorenom. U gradskom tkivu ističe se i Gavrankapetanovića kuća, najveća tradicionalna kuća u naselju, izgrađena u 16–17. vijeku, koja svojim arhitektonskim rješenjima (podjela na haremluk i selamluk, drveni doksati, unutrašnja čardak-konstrukcija) predstavlja vrijedan primjer stambene arhitekture toga doba.
Danas u Počitelju živi vrlo malo stanovnika, tek oko 800 prema posljednjem popisu. Čitavo naselje ima karakter otvorenog muzeja i ambijentalne cjeline od izuzetnog značaja. Uske kamene staze vijugaju između starih kuća i zidina, vodeći posjetitelje od podnožja brda pa do vrha utvrde odakle se pruža panoramski pogled na zelenu dolinu Neretve. Šetnja Počiteljem zaista je putovanje kroz vrijeme, od srednjovjekovne kule i bedema, preko osmanskih sakralnih objekata, sve do austrougarskih i modernih intervencija. Ljubazni mještani rado će dočekati putnike i ponuditi im predah u hladu loza i smokava, uz domaće voće, sok od šipka ili kafu iz fildžana, čuvajući duh orijentalne gostoljubivosti. Počitelj, srcem Bosne, očarava svojom autentičnošću i mirom, pozivajući da se zastane i osjeti duh davnina koji još uvijek živi u njegovim kaldrmisanim sokacima.
Kratka historija Počitelja
Počitelj je kroz vijekove doživljavao uspone i padove. Nakon austrougarske okupacije BiH 1878. izgubio je strateški značaj, što je paradoksalno doprinijelo očuvanju njegovog izvornog izgledaa. Grad se nije modernizovao, te je dočekao 20. vijek kao autentična osmanska kasaba. Nažalost, tokom agresije na BiH 1992–1995. pretrpio je velika razaranja i devastaciju kulturnih spomenika od strane agresora. Porušena je tada i čuvena Hadži Alijina džamija (minaret i kupola dignuti u zrak 1993), kao i druge građevine islamske baštine. Nakon rata, pokrenut je sveobuhvatan program obnove i zaštite Počitelja, obnovljene su džamija, medresa, hamam i ostale građevine, i vraćene im prvobitne funkcije. Zahvaljujući tim naporima, Počitelj danas ponovo odiše duhom prošlosti i otvoren je za posjetioce kao dragulj kulturne baštine.
Posebnu dimenziju Počitelju daje njegova reputacija kolonije likovnih umjetnika. Još 1964. godine ovdje je osnovana međunarodna umjetnička kolonija pod pokroviteljstvom Udruženja likovnih umjetnika BiH. U prelijepom ambijentu hercegovačkog krša i stare orijentalne čaršije stvarali su brojni poznati slikari, vajari i grafičari iz cijele Jugoslavije. Počitelj se “pročuo na sve četiri strane svijeta” upravo zahvaljujući ovoj koloniji, stekavši status najpoželjnije i najuglednije umjetničke kolonije u bivšoj Jugoslaviji. Smještaj umjetnicima omogućen je adaptacijom kompleksa Gavrankapetanovića kuće u ateljee i spavaonice, što je započeto 1961. a dovršeno 1975. godine. I nakon ratnih razaranja i obnove, tradicija umjetničke kolonije u Počitelju nastavlja da živi ljepota grada i danas inspiriše umjetnike i turiste.
