Lukomir najstarije selo kod Sarajeva
Lukomir je maleno planinsko selo smješteno na južnim padinama Bjelašnice, na skoro 1.500 metara nadmorske visine. Ovo je ujedno i najviše i najizoliranije naselje u Bosni i Hercegovini. Često ga nazivaju “posljednjim pravim bosanskim selom” zbog izuzetno očuvanog tradicionalnog načina života koji odolijeva vremenu. Posjeta Lukomiru predstavlja putovanje u prošlost, kroz kaldrmisane staze sela, između kamenih kuća i preko planinskih vrhova, turisti mogu osjetiti duh autentične bosanske kulture i zaista netaknute prirode.
Sadržaj
Add a header to begin generating the table of contents
Historijska važnost i tradicija Lukomira
Lukomir ima bogatu historiju i jedinstvenu kulturnu baštinu. U okolini sela pronađeni su spomenici stećci, što potvrđuje da je ovo područje naseljeno vijekovima unazad. Ove isklesane kamene gromade na rubu sela stoje kao nijemi svjedoci davnih vremena, podsjećajući posjetioce na živote i običaje predaka koji su ovdje obitavali. Zbog izuzetnog spoja prirodnog i kulturno-historijskog naslijeđa, cijelo selo Lukomir (Gornji Lukomir) zajedno s nekropolama stećaka proglašeno je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Arhitektura sela posebno je fascinantna. Kuće su građene od kamena, sa krovovima pokrivenim drvenim šindrama od trešnjinog drveta, što je tradicionalni stil gradnje koji je danas prava rijetkost. Mnoge od ovih kuća stare su i preko 200 godina. Niska vrata i strmi krovovi svjedoče o tome da je gradnja prilagođena surovim zimama i visokim snježnim padavinama na planini. Šetnja kroz selo otkriva prizore iz nekog drugog vremena: kamene kućice grupisane na platou iznad kanjona, drvene ograde i sjenici sa složenim plastovima sijena, što sve zajedno tvori živopisnu etno-scenu bosanskog visokogorja. Posebno je zanimljivo što lokalno stanovništvo i danas njeguje stare običaje i nošnju. Stanovnici i danas njeguju tradicionalnu nošnju, posebice starije žene koje nose ručno tkane i pletene odjevne predmete sa starinskim motivima. Vještina obrade vune i pletenja prenosi se generacijama: vuneni džemperi, čarape, kape i rukavice s prepoznatljivim lukomirskim uzorkom i danas nastaju na razboju i iglama vrijednih mještanki. Ti ručni radovi i suveniri su dokaz očuvane tradicije uprkos modernom dobu.
Prirodne ljepote i pejzaži
Okružen dramatičnim planinskim pejzažima, Lukomir nudi prizore koji ostavljaju bez daha. Selo se nalazi na samoj ivici kanjona Rakitnice, jednog od najdubljih kanjona u Evropi. Od ivice sela pruža se pogled u ponor dubine oko 800 metara, gdje daleko ispod vijuga bistrozelena rijeka Rakitnica. Kanjon Rakitnice dug je oko 26 kilometara i probija se između planina Bjelašnice i Visočice, oblikujući divlju i teško pristupačnu klisuru ispunjenu netaknutom prirodom. Sa vidikovaca u Lukomiru može se vidjeti istočni početak kanjona i zapadni dio gdje se spaja s kanjonom Neretve, pružajući panorame koje oduzimaju dah.
Oko sela se prostiru visoravni i pašnjaci Bjelašnice ispresijecani planinskim stazama. Ljeti su padine prekrivene zelenim pašnjacima i šarenim planinskim cvijećem, dok jesen donosi zlatne boje lišća, a zima selo zavije u snježnu bjelinu.
Flora i fauna ovog kraja izuzetno su bogate. U klisuri i okolnim šumama žive i divlje životinje, među njima vukovi, lisice, divokoze, pa čak i rijetke ptice grabljivice. Ova raznolikost, uz mnoge endemične biljke koje tu rastu, čini Rakitnicu posebnim prirodnim rezervatom vrijednim divljenja. Za ljubitelje fotografije i posmatranja ptica, Lukomir i kanjon Rakitnice pružaju neiscrpnu inspiraciju, svaki pogled kroz objektiv pruža prelijep kadar ove prirode.
Planinarenje i šetnje oko Lukomira poseban su doživljaj. Postoji više markiranih staza koje povezuju Lukomir sa susjednim selima i vrhovima. Popularna planinarska ruta vodi od obližnjeg sela Umoljani preko planine Obalj do Lukomira, prateći rub kanjona Rakitnice. Tokom ovog pohoda otvaraju se veličanstveni pogledi na kanjon i okolne vrhove, a uz stazu se mogu uočiti i poneki drevni stećci. Bjelašnica u okolini nudi i druge staze, od lakših šetnji po visoravni za rekreativce do zahtjevnijih uspona za iskusne planinare, pa svaki ljubitelj prirode može pronaći prikladnu avanturu. U svakom slučaju, boravak u prirodi oko Lukomira ispunjava čovjeka posebnim mirom a tu, daleko od gradske vreve, čuju se samo zvukovi prirode: blejanje ovaca na ispaši, zvečanje zvona stada u daljini i povremeni poziv pastira.
Život u selu i lokalni običaji
Lukomir danas ima svega nekoliko stalnih stanovnika, ali tokom toplijih mjeseci selo oživi. Sezonski način života ovdje je tradicija: od kasnog proljeća do rane jeseni mještani se vraćaju u selo da bi obrađivali zemlju i čuvali stoku na bogatim ljetnim pašnjacima, dok zimu provode u nižim predjelima gdje su klimatski uslovi blaži. Sa prvim snijegom u decembru, putevi prema Lukomiru postaju neprohodni i do aprila selo ostaje pusto, dostupno jedino na skijama ili pješice preko planine. Ovo privremeno napuštanje sela i povratak s proljećem podsjeća na stare stočarske migracije. Nekad su preci sadašnjih Lukomiraca takođe ljeti dolazili na Bjelašnicu sa stokom, a zimi se spuštali ka Hercegovini. Danas se ta praksa nastavila, ali iz nužde pred oštrom zimom.
Stanovništvo koje boravi u Lukomiru ljeti uglavnom se bavi stočarstvom i proizvodnjom hrane na tradicionalan način. Po selu su razasute drvene torine za ovce, a jutra počinju zvonjavom dok pastiri tjeraju stada na ispašu. Njihova domišljatost i marljivost vidi se na svakom koraku. Na potocima su izgradili male drvene mlinove, a strme padine pretvorili u livade. Priča se da su kosači zbog strmine morali vezati užad za stabla kako bi pokosili travu na liticama. Sijeno bi zatim slagali u visoke stožaste plastove, koje i danas možete vidjeti pored kuća kao dio prepoznatljivog pejzaža.
Zajednica u Lukomiru je mala ali veoma povezana i složna. U centru sela nalazi se skromna seoska džamija, čiji mali drveni minaret izviruje iznad krovova kuća i svjedoči o duhovnom životu mještana. Tu se ljudi okupljaju tokom praznika i važnih događaja, a ezan se s njenog minareta razliježe tihim planinskim jutrom kao znak da je novi dan započeo. Iako je ova Lukomirska džamija mala i jednostavna, mnogi kažu da ima posebnu čar upravo zbog svoje udaljenosti i ambijenta.
Život u selu prati ritam prirode. Dani su ispunjeni radom: briga o ovcama, skupljanje ljekovitog bilja, spremanje drva za vatru, pravljenje sira i sušenje voća na suncu. Mještani Lukomira poznati su po gostoljubivosti i otvorenosti. Iako žive skromno, rado će pozvati putnika u svoj dom na kahvu i kolač, ili će barem zastati da popričaju s vama. Čak i ako možda ne govorite isti jezik, osmijeh i nekoliko jednostavnih riječi pokazat će toplinu i dobrodošlicu. Ovo toplo gostoprimstvo višestruko je nagrađeno, svaki gost koji ode iz Lukomira nosi sa sobom uspomenu na ljudskost i toplinu koja je ovdje sačuvana kao nigdje drugo.
Savjeti za posjetioce
Posjeta Lukomiru je nezaboravno iskustvo, ali zahtijeva određenu pripremu zbog zabačenosti i planinskih uslova. Evo nekoliko korisnih savjeta za one koji planiraju putovanje u ovo jedinstveno selo:
Kada posjetiti Lukomir? Najbolje vrijeme za posjetu je od kasnog proljeća do rane jeseni (otprilike od maja do oktobra). Zimi je Lukomir praktično odsječen, sa prvim snijegom u decembru, putevi postaju neprohodni sve do proljetnog otapanja. Tokom tog perioda selo je nastanjeno, vremenski uslovi su ugodni, a priroda je u svom punom sjaju.
Pristup selu: Lukomir je udaljen oko 50 km od Sarajeva i oko 35 km od Konjica. Iz Sarajeva se ide preko Bjelašnice do sela Šabići, odakle vodi lokalni makadamski put (oko 11 km) do Lukomira. Zbog neravnog i strmog terena preporučuje se terensko vozilo i oprezna vožnja, posebno nakon kiše ili snijega. Također, iskusniji planinari do Lukomira stižu pješice iz pravca Umoljana (3-4 sata hoda), uživajući usput u nezaboravnim vidicima.
Oprema i odjeća: Obavezno ponesite udobnu planinarsku obuću s dobrim đonom, seoske staze i prilazi su neravni i kameniti. Od odjeće se obucite slojevito: čak i ljeti, na 1500 metara nadmorske visine, jutra i večeri mogu biti prohladni, a vrijeme u planini može se naglo promijeniti. Vjetrovka ili lagana jakna dobro će doći, kao i kapa ili marama (za zaštitu od sunca i vjetra). Manji ruksak za vodu, užinu i prvu pomoć dobro će vam doći, posebno ako planirate dužu šetnju.
Hrana i voda: Ponesite dovoljno vode i nešto za pojesti. Mještani će vas možda ponuditi nečim domaćim iz ljubaznosti, ali računajte na vlastite zalihe. Voda iz seoskih česmi i izvora na Bjelašnici uglavnom je čista planinska voda prijatnog okusa, ali ipak pitajte lokalne stanovnike za savjet prije nego što je pijete ili koristite.
Poštujte selo i prirodu: Kao gosti, trudite se da svojim ponašanjem ne narušite sklad ove zajednice i okoline. Ne ostavljajte otpatke, sve što unesete, ponesite nazad sa sobom. Ne trgajte divlje cvijeće i ne ometajte životinje; uživajte u njima iz daljine. Budite obzirni prema mještanima: ljubazno ih pozdravite i osmijehom pokažite zahvalnost ako vam učine uslugu ili posvete vrijeme. Izbjegavajte ponašanje koje bi moglo uvrijediti domaćine ili narušiti mir sela (glasna buka, nepristojne šale, neprimjerena odjeća).
Posjeta Lukomiru doista pruža spoj historije, kulture i prirode koji se rijetko nalazi. Sjedeći na rubu kanjona, s pogledom na tradicionalno selo iza sebe i divljinu ispod, osjetit ćete mir i ljepotu jednostavnog života u skladu s prirodom. Taj doživljaj autentične Bosne ostat će vam u trajnom sjećanju.
