Uvac je rijeka i kanjonska dolina u okviru zaštićenog područja, poznata po velikim krivinama rijeke koje se odozgo vide kao jasne “petlje”. U nastavku imaš plan za 1 dan, vidikovce koje ljudi najčešće biraju i praktične smjernice za prilaz. Poseban je zbog uklještenih meandara, jer rijeka vijuga duboko kroz krečnjačke stijene pa je pogled sa vidikovaca odmah prepoznatljiv. Za obilazak iz ovog pravca, Nova Varoš i okolina su najbliža baza za planiranje dana, nabavku i povratak.
Kanjon Uvca je usječena dolina rijeke u krečnjačkim stijenama, sa strmim liticama i dugim dionicama gdje voda teče ispod visokih strana kanjona. U istom području su i akumulacije nastale branama, pa Uvac često doživiš kao kombinaciju jezera, klisura i vidikovaca. Zbog krškog terena normalno je da se kretanje mijenja od tačke do tačke: negdje dođeš autom i prošetaš kratko, a negdje je doživljaj jači sa vode.
Najvažnije je da unaprijed odlučiš šta ti je cilj: pogled “odozgo” na meandre, obilazak brodom, ili miks ta dva. Kad to znaš, lakše složiš rutu i izbjegneš lutanje po sporednim putevima.
Meandri su krivine rijeke koje nastaju kroz godine erozije i postepenog “pomjeranja” korita. Na Uvcu su posebno upečatljivi jer su uklješteni: rijeka vijuga duboko u kanjonu, pa krivine izgledaju naglašeno i jasno se vide sa vidikovaca. Zato se Uvac često pamti po jednom kadru, ali na licu mjesta shvatiš da se pogled mijenja čim napraviš par koraka lijevo ili desno.
Ljudi obično prvo primijete oblik “potkova”, zatim visinu i dubinu kanjona, a tek onda shvate koliki je to prostor. Ako poneseš dalekozor, dobićeš još jednu dimenziju posjete, posebno kad iznad litica primijetiš ptice koje koriste strujanja zraka.
Praktično: planiraj barem jednu tačku za pogled odozgo i, ako ti vrijeme dozvoli, jednu turu sa vode. Tako dobiješ i panoramu i osjećaj kanjona “iznutra”.
Ovo je najpoznatiji pogled na meandre i mjesto koje se najčešće pojavi na fotografijama kad se spomene Uvac. Završnica obilaska je kratka šetnja do platforme, a dojam je najjači kad si gore u tišini i bez žurbe. U sezoni zna biti više ljudi, pa se isplati doći ranije.
Još jedna jaka panoramska tačka koja mnogima bude praktična u planu, posebno ako želiš alternativu najpoznatijem vidikovcu. Pogled je širok, a teren do vidikovca obično traži malo hodanja i pažnje na kamenitim dionicama. Dobar je izbor kad želiš mirniji ritam.
Ravni krš se često uklopi u dan kad kombinuješ vidikovac i obilazak brodom. Ovdje je poenta u čistom pogledu i osjećaju visine, a doživljaj zavisi od svjetla i vidljivosti. Ako je dan vedar, panorama bude vrlo jasna.
Tura brodom je najlakši način da vidiš kanjon iz druge perspektive, bez uspona i spuštanja do svake tačke. Na vodi se bolje osjeti širina jezera i visina litica, a često se prave pauze na mjestima gdje je pristup sa kopna teži. Ako ideš s djecom ili starijima, ovo je obično najkomotnija varijanta.
Uvac je mjesto gdje svjetlo mijenja cijeli kadar. Ujutro su boje mirnije i kontrast je blaži, pa fotografije djeluju čistije. Kasno popodne dobiješ toplije tonove i jače sjene, što često naglasi reljef kanjona.
U sred dana, posebno ljeti, svjetlo zna biti tvrdo i nebo često “izgori” na fotografiji. Ako se zatekneš tada, ne forsiraj kadar po svaku cijenu, nego obiđi stazu polako i sačekaj da se sunce malo spusti ili da naiđe oblak.
Uvac nije “jedna tačka”, nego više prilaza i više mogućih ruta. Najčešća greška je da se krene bez plana, pa navigacija odvede na sporedni put koji je lošiji ili duži. Prilaz zavisi od toga da li ideš na vidikovac ili na krstarenje, zato je pametno prvo izabrati plan pa tek onda rutu. Zato je najpametnije da unaprijed odabereš: vidikovac, brod, ili oboje, pa tek onda složiš kretanje.
Za vidikovce ti uglavnom treba auto, jer su polazne tačke razvučene. Na pojedinim dionicama može biti makadama, uskih prolaza i rupa, posebno nakon kiše ili zime. Ako ideš običnim autom, vozi mirno, ne forsiraj i ostavi opciju da parkiraš ranije i produžiš pješke.
Proljeće je dobro ako voliš svježinu i manje gužve, ali računaj na vlažne staze i promjenjivo vrijeme. Ljeti je sve dostupnije i ima više tura, ali gužva i jako sunce mogu pokvariti doživljaj ako dođeš kasno. Jesen često daje najbolji balans: manje ljudi, ugodnija temperatura i lijepe boje, samo planiraj povratak ranije jer dan brže padne. Zimi može biti mirno i fotogenično, ali put i sigurnost postaju glavna tema, pa nije dan za improvizaciju.
Uvac ima smisla samo ako se čuva i ako ljudi dolaze s mjerom. Tišina ovdje nije “fina stvar”, nego dio doživljaja, a i znak poštovanja prema prirodi i drugima koji su došli zbog mira. Kretanje po kršu traži pažnju, pa je bolje biti smiren nego brz.
Nova Varoš je najbliža baza iz ovog pravca kad planiraš Uvac. Tu ti je najlakše složiti polazak, dopuniti gorivo, kupiti vodu i hranu i vratiti se bez stresa na kraju dana. Ako želiš da spojiš više tačaka, bolje je da Uvac posmatraš kao jednodnevni izlet koji starta i završava u Novoj Varoši.
Za širi plan oko kretanja i ideja šta još obići u okolini, pogledaj stranicu grada: Nova Varoš.
Ako ti je cilj da sve prođe mirno i bez iznenađenja, najlakše je da Nova Varoš bude baza. Kad biraš hranu i smještaj, drži se provjerenih pravila: pitaj šta tačno ulazi u jelo, biraj jednostavne opcije i ne pretpostavljaj ništa unaprijed. Za smještaj gledaj praktične stvari: parking, grijanje ili klima zavisno od sezone, i koliko ti treba vremena do polaznih tačaka.
Ako planiraš namaz u toku dana, praktično je da ispratiš vremena za Novu Varoš i da pauze uklopiš bez žurbe. U manjim mjestima sve ide mirnije, pa je dovoljno da se ponašaš tiho i pristojno i da ne smetaš ljudima koji su došli iz svojih obaveza.
