Mnogo je raznih čaršija ali je samo jedna Baščaršija!
Kad neko spomene Sarajevo, gotovo instinktivno se javi slika starog trga (Trg golubova) sa drvenom fontanom Sebilj, okružene golubovima i živopisnim dućanima. Baščaršija je simbol kulturnog naslijeđa i tradicije grada Sarajeva. Ona spaja stoljeća osmanske historije sa dinamičnom sadašnjošću, dok je Sebilj, njezin prepoznatljivi drveni šadrvan, postao ikoničan motiv na razglednicama i neizostavna stanica svakog putnika. Sada slijedi priča o nastanku Baščaršije i Sebilja, njihovom razvoju i značaju kroz vijekove, te doživljaju koji pružaju danas.
Sadržaj
Add a header to begin generating the table of contents
Historijat Baščaršije
Historija Baščaršije seže u daleku drugu polovinu 15. stoljeća, u vrijeme kada je Sarajevo kao urbani centar tek nastajalo. Smatra se da je 1462. godine osnivač grada, Isa-beg Ishaković, osnivač i Novog Pazara, dao sagraditi prvi han (karavan-saraj) na tom prostoru, oko kojeg su ubrzo niknule i radnje zanatlija. Upravo po tome Baščaršija i dobija ime, riječ dolazi od turskih riječi “baš” (glavni, glava) i “čaršija” (pazar, tržnica), što zajedno znači “glavna čaršija”, odnosno centralno gradsko tržište. Kako je Sarajevo raslo pod Osmanlijama, Baščaršija se širila i postajala žilom kucavicom gradskog života.
Tokom 16. stoljeća Baščaršija doživljava svoj procvat. Duž njenih ulica niču dućani raznih obrta. Od kujundžija (zlatara), sarača (kožara) do kazandžija (kazandžije, majstori bakra), pa svaka ulica često dobija ime po zanatu koji ju je ispunjavao. U ovom periodu podignute su i neke od najznačajnijih građevina koje i danas krase Baščaršiju. Havadža Durak je 1528. sagradio Baščaršijsku džamiju, a svega dvije godine kasnije, 1530., moćni namjesnik Gazi Husrev-beg podiže svoju glasovitu džamiju. No tu nije stao, Gazi Husrev-beg gradi i medresu (vjersku školu), biblioteku, bezistan (natkriveni bazar), hamam (javnu kupelj), hanikah (tekiju), Morića han (gostionicu za trgovce), pa čak i Sahat-kulu (sahat-toranj). Zahvaljujući njemu i drugim dobrotvorima, Baščaršija je u 16. vijeku bila ispunjena objektima koji su služili i trgovini i duhovnosti, čineći Sarajevo važnim trgovačkim centrom Balkana.
Procjenjuje se da je u zenitu ovdje bilo preko hiljadu dućana a turski putopisac Evlija Čelebi sredinom 17. stoljeća zapisao je s divljenjem kako sarajevska čaršija ima “1080 dućana koji su uzor ljepote”.
Naravno, historija nije bila uvijek blagonaklona. Baščaršija je preživjela nekoliko katastrofa kao npr. zemljotres 1640. godine te požare 1644. i 1656. koji su nanijeli joj štetu, ali najveće razaranje desilo se 1697. godine kada su je zapalile trupe Austro-Ugarskog princa Eugena Savojskog. Gotovo cijelo Sarajevo, uključujući i veći dio Baščaršije, tada je bilo opustošeno. Ipak, uporni stanovnici su obnovili čaršiju, koja je nastavila da živi i živjet će Allahovom voljom do sudnjega dana, uprkos mnogima koji bi rado da je ponovo zbrišu sa lica zemlje.
Dolaskom Austro-Ugarske monarhije 1878., taj okupator je smatrao osmanski izgled prevaziđenim, pa su pojedini dijelovi čaršije srušeni ili izmijenjeni evropskom arhitekturom. Jedan veliki požar ubrzao je te promjene, progutavši dobar dio starog grada krajem 19. vijeka. Čak je neposredno nakon Drugog svjetskog rata, 1945. godine, postojala zlonamjerna komunistička zamisao da se čitava Baščaršija potpuno ukloni jer se navodno “nije uklapala” u koncept modernog grada. Srećom, razumijevanje vrijednosti historijskog naslijeđa je prevladalo a planovi za rušenje su ubrzo napušteni, a preživjele građevine Baščaršije ostavljene su da prkose vremenu. Danas, zahvaljujući tome, možemo i dalje uživati u ovom dragulju koji autentično dočarava duh nekadašnjeg Sarajeva.
Historijat Sebilja
Sebilj je neodvojiv dio priče o Baščaršiji. Ova jedinstvena drvena fontana sa kupolom stoji na centralnom trgu Baščaršije kao svjedok prošlih epoha i jedan od najprepoznatljivijih simbola grada. Riječ sebilj dolazi iz arapskog jezika (sebīl) i označava javnu česmu ili fontanu često podignutu kao dobrotvorni čin, da putnicima i građanima uvijek bude dostupna svježa voda. U osmanskoj tradiciji, izgradnja sebilja smatrala se bogougodnim djelom, pa su mnogi gradovi tog Carstva imali takve javne česme. Sarajevski Sebilj sagradio je Mehmed-paša Kukavica davne 1753. godine, u klasičnom osmanskom stilu. Taj originalni Sebilj bio je drveno-kamenita konstrukcija koja je tada, kao i danas, služila kao izvor vode i mjesto odmora usred užurbanog bazara.
Sebilj, iako malen građevinom, nosi veliku simboliku. On predstavlja kontinuitet života u Baščaršiji jer dok voda teče, čaršija živi. Oko njega se generacijama odvijao svakodnevni život, ljudi su tu dolazili po vodu, odmarali se uz ćepenke (klupe) i razmjenjivali najnovije vijesti. Danas Sebilj više nije izvor pitke vode kao nekad, ali je ostao izvorom okupljanja i inspiracije. Zanimljivo je spomenuti da je zbog brojnih golubova koji se tu hrane i gnijezde, trg oko Sebilja dobio nadimak “Trg golubova”, a prizor stotina sivih golubova kako kruže iznad kupole fontane postao je nezaobilazan dio ambijenta.
Baščaršija danas, živa riznica bosanske tradicije
Današnja Baščaršija odiše jedinstvenom atmosferom koju čine spoj žubora starih česmi, miris svježe pripremljene kahve i žamor razgovora na više jezika. Šetnja njenim uskim, kaldrmisanim sokacima vodi vas kroz lavirint radnji i zanatskih radionica kao da putujete kroz vrijeme. Tu je čuvena ulica Kazandžiluk, možda najstarija očuvana ulica Sarajeva, gdje još uvijek odjekuje ritmično kuckanje čekića o bakar dok majstori izrađuju džezve, ibriće i druge rukotvorine na isti način kako su to radili njihovi preci prije stotina godina. Par koraka dalje nailazite na Sarače, ulicu nazvanu po saračima koji su izrađivali opremu od kože a danas ćete tu vidjeti izloge prepune kožnih opasača, torbi i papuča ukrašenih tradicionalnim motivima. Gotovo svaka uličica Baščaršije nosi ime nekog zanata ili proizvoda, podsjećajući nas da je čitav ovaj kvart nekada bio velika tržnica pod otvorenim nebom u kojoj je svaki kutak vrvio od specifične djelatnosti i mirisa.
Ono što posjetu Baščaršiji čini posebnim jeste šarenilo prizora i doživljaja. U jednom trenutku posmatrate kako vješti kaligraf ispisuje stihove na arapskom pismu, u drugom već kušate slastan zalogaj bosanske kuhinje. Na Baščaršiji se nalazi velik broj legendarnih ćevabdžinica gdje se ćevapi služe na tradicionalan način, uz somun i luk, već desetljećima na radost i lokalaca i turista. Miris ćevapa i somuna koji se širi zrakom miješa se sa slatkastom aromom domaće baklave i tufahija iz obližnjih slastičarni. Svratite li u neku od bosanskih aščinica, dočekaće vas domaća jela poput bureka, sogan-dolme ili tarhane, poslužena u autentičnom ambijentu gdje se na zidovima često mogu vidjeti stare fotografije Sarajeva. Neizostavan dio iskustva je i predah uz bosansku kahvu u fildžanu, koju će vam ljubazno donijeti u bakrenoj džezvi sa kockom rahatlokuma sa strane a taj trenutak ispijanja kahve dok posmatrate prolaznike najbolji je način da osjetite polagani ritam čaršijskog života.
Baščaršija je i dan danas živo sastajalište Sarajlija. Tu se obavljaju dnevne kupovine u malim dućanima začina i suhoga voća, tu se staje na brzinsku kafu “s nogu” i razmjenjuju se čaršijske priče. Dok šetate, začućete muezzina kako sa obližnje Gazi Husrev-begove džamije poziva na molitvu, a nekoliko ulica dalje zvona sa Stare pravoslavne crkve ili katedrale podsjećaju na multikulturalni karakter grada gdje različite vjere koegzistiraju u bliskom susjedstvu. Taj sklad različitosti čini se opipljiv upravo ovdje, u krugu od par stotina metara nalaze se i džamije, i crkve, i sinagoga, svaka sa svojom pričom, a Baščaršija ih sve povezuje svojim pulsirajućim životom. Nije ni čudo da je ovaj kvart najveća sarajevska atrakcija za posjetioce jer nigdje drugdje ne možete odjednom uroniti u toliko bogatstva naslijeđa, gastronomije i duha grada.
Zanimljivosti i legende Baščaršije i Sebilja
Baščaršija i Sebilj, sa svojom bogatom historijom, kroz godine su sakupili i razne zanimljivosti te male tajne koje se prenose s koljena na koljeno. Evo nekoliko koje plijene pažnju posjetilaca:
Svaka ulica priča svoju priču: Kao što smo spomenuli, brojne ulice Baščaršije nose nazive starih zanata. Primjera radi, Kazandžiluk je dobio ime po kazandžijama koji su pravili kazane i posuđe od bakra, Sarači po majstorima koji su izrađivali sedla i opremu od kože, Ćurčiluk (danas dvije ulice: Veliki i Mali Ćurčiluk) po ćurčijama krznarima koji su izrađivali odjeću od krzna. Šetajući se, doslovno prolazite kroz živi rječnik starih zanata i možete zamisliti živost i buku koje su te ulice imale u prošlosti.
Sahat-kula sa lunarnim vremenom: U blizini Gazi Husrev-begove džamije uzdiže se Sahat-kula (jedini lunarni sahat u Evropi), visoki drveni toranj sa satom na sve četiri strane. Ono što je posebno jeste da je to jedan od rijetkih satova u svijetu koji pokazuje tzv. “a la turca” vrijeme, odnosno vrijeme koje se računa od zalaska sunca. Sat se svakodnevno prilagođava kako bi pokazivao vrijeme izlaska i zalaska sunca (što je važno za određivanje vremena molitve). Tako će, naprimjer, kazaljke pokazivati 12 sati tačno u trenutku akšama (zalaska sunca). Ova neobičnost zbuni mnoge turiste, ali i oduševi kada čuju objašnjenje, jer svjedoči o spajanju tradicije i praktične potrebe u osmanskom dobu.
Morića han i karavanski duh: Morića han je jedna od rijetkih preostalih karavan-sarajskih gostionica u Sarajevu. Sagrađen oko 1551. godine, vijekovima je pružao utočište trgovcima koji su sa svojih puteva svraćali u grad. Danas obnovljen, u njemu se nalazi tradicionalna kafana. Ako uđete u njegovo dvorište popločano kaldrmom, možete gotovo osjetiti umorne karavane kako odmaraju konje i istovaruju robu, tu historiju možete popiti zajedno sa šoljicom kafe u hladu starih zidina. Morića han nosi ime po dvojici braće Morića koji su, prema legendi, tu živjeli a zanimljivo je da su obje osobe iz narodne predaje braća Morić pogubljeni zbog učešća u pobuni protiv tadašnje vlasti, a njihova tragična sudbina ovjekovječena je kroz ime hana.
Replike Sebilja po svijetu: Koliko je sarajevski Sebilj šarmantan govori i činjenica da postoje replike ove česme u nekoliko gradova širom svijeta. Sarajevo je 1989. poklonilo repliku Sebilja Beogradu, gdje danas krasi centar Skadarlije. Još jedan Sebilj od 2013. godine stoji u St. Louisu u Sjedinjenim Državama (u dijelu grada znakovito nazvanom “Mala Bosna”), kao poklon bosanske zajednice tom gradu. Novi Pazar takođe ima svoj Sebilj na gradskom trgu, a od 2018. godine i Rožaje se može pohvaliti vjernom kopijom. Ove replike, iako daleko od izvornika, nose dio sarajevske duše i simbol su prijateljstva i kulturne veze koje Sarajevo ima sa tim sredinama. Mnoge Sarajlije u šali kažu da je naš Sebilj poput kakve zvijezde, ima svoje kopije po svijetu, ali je original samo jedan, onaj na Baščaršiji.
Zaključak o Baščaršiji
Baščaršija i Sebilj su simboli identiteta Sarajeva i čuvari njegove duge i bogate prošlosti. Prošetati Baščaršijom znači kročiti stazama starih karavana, osjetiti mirise orijenta i zapada u istom dahu, te doživjeti onu toplu gostoljubivost po kojoj su Sarajlije poznate. Sebilj, sa svojim vječnim žuborom vode i golubovima, kao da poručuje da istorija teče dalje, spajajući generacije.
Na kraju, pozivamo vas da i sami doživite ovu ljepotu. Posjetite Sarajevo i uputite se u Baščaršiju, popijte kahvu uz zvuke čaršije, probajte vode sa Sebilja (za svaki slučaj, da osigurate ponovni dolazak!) i nahranite golubove na trgu. Prepustite se atmosferi zbog koje se, kako legenda kaže, svako ko jednom dođe, ponovno vrati. Baščaršija je doživljaj koji će vam grijati srce još dugo nakon što odete, i zvaće vas da mu se vratite, uvijek iznova.
Bujrum!
Današnja Baščaršija odiše jedinstvenom atmosferom koju čine spoj žubora starih česmi, miris svježe pripremljene kahve i žamor razgovora na više jezika. Šetnja njenim uskim, kaldrmisanim sokacima vodi vas kroz lavirint radnji i zanatskih radionica kao da putujete kroz vrijeme. Tu je čuvena ulica Kazandžiluk, možda najstarija očuvana ulica Sarajeva, gdje još uvijek odjekuje ritmično kuckanje čekića o bakar dok majstori izrađuju džezve, ibriće i druge rukotvorine na isti način kako su to radili njihovi preci prije stotina godina. Par koraka dalje nailazite na Sarače, ulicu nazvanu po saračima koji su izrađivali opremu od kože a danas ćete tu vidjeti izloge prepune kožnih opasača, torbi i papuča ukrašenih tradicionalnim motivima. Gotovo svaka uličica Baščaršije nosi ime nekog zanata ili proizvoda, podsjećajući nas da je čitav ovaj kvart nekada bio velika tržnica pod otvorenim nebom u kojoj je svaki kutak vrvio od specifične djelatnosti i mirisa.
Ono što posjetu Baščaršiji čini posebnim jeste šarenilo prizora i doživljaja. U jednom trenutku posmatrate kako vješti kaligraf ispisuje stihove na arapskom pismu, u drugom već kušate slastan zalogaj bosanske kuhinje. Na Baščaršiji se nalazi velik broj legendarnih ćevabdžinica gdje se ćevapi služe na tradicionalan način, uz somun i luk, već desetljećima na radost i lokalaca i turista. Miris ćevapa i somuna koji se širi zrakom miješa se sa slatkastom aromom domaće baklave i tufahija iz obližnjih slastičarni. Svratite li u neku od bosanskih aščinica, dočekaće vas domaća jela poput bureka, sogan-dolme ili tarhane, poslužena u autentičnom ambijentu gdje se na zidovima često mogu vidjeti stare fotografije Sarajeva. Neizostavan dio iskustva je i predah uz bosansku kahvu u fildžanu, koju će vam ljubazno donijeti u bakrenoj džezvi sa kockom rahatlokuma sa strane a taj trenutak ispijanja kahve dok posmatrate prolaznike najbolji je način da osjetite polagani ritam čaršijskog života.
Baščaršija je i dan danas živo sastajalište Sarajlija. Tu se obavljaju dnevne kupovine u malim dućanima začina i suhoga voća, tu se staje na brzinsku kafu “s nogu” i razmjenjuju se čaršijske priče. Dok šetate, začućete muezzina kako sa obližnje Gazi Husrev-begove džamije poziva na molitvu, a nekoliko ulica dalje zvona sa Stare pravoslavne crkve ili katedrale podsjećaju na multikulturalni karakter grada gdje različite vjere koegzistiraju u bliskom susjedstvu. Taj sklad različitosti čini se opipljiv upravo ovdje, u krugu od par stotina metara nalaze se i džamije, i crkve, i sinagoga, svaka sa svojom pričom, a Baščaršija ih sve povezuje svojim pulsirajućim životom. Nije ni čudo da je ovaj kvart najveća sarajevska atrakcija za posjetioce jer nigdje drugdje ne možete odjednom uroniti u toliko bogatstva naslijeđa, gastronomije i duha grada.
