Historija, prirodne ljepote i turistički doživljaj
U samom srcu stare sarajevske čaršije, okružen mirisom kafe i zvukom golubova, stoji čuvena drvena fontana Sebilj. Ova nenametljiva, a opet prelijepa česma na glavnom trgu Baščaršije postala je je simbol Sarajeva i nezaobilazna stanica svakog posjetioca ovog grada. Njena historija isprepletena je legendama, a njeno prisustvo odiše duhom prošlih vremena i toplinom sarajevske gostoljubivosti.
Sadržaj
Add a header to begin generating the table of contents
Porijeklo imena i tradicija besplatne vode
Riječ “sebilj” vodi porijeklo iz arapskog jezika – od riječi sabīl (سبيل), koja doslovno znači “put” ili “stazu”, ali i dobrotvorno djelo. U islamskoj tradiciji termin sabīl vremenom je počeo označavati javne česme gdje se voda dijelila besplatno žednim prolaznicima, kao vid milosrđa i pobožnog čina. Još od osmanskih vremena, sebilji (ili sabil) bili su male javne fontane postavljene na trgovima, raskršćima ili uz džamije kako bi putnici i vjernici mogli utoliti žeđ i obaviti ritualno pranje prije molitve. Na takvim česmama obično je radio sebiljdžija tj. čovjek zadužen da zahvati vodu posudom i ponudi je svakome ko naiđe, potpuno besplatno, kao akt dobročinstva. Ova tradicija dijeljenja vode strancima i sugrađanima utkala je u sam naziv “sebilj” značenje gostoprimstva i dobrote, što će se odraziti i na sarajevski Sebilj kao simbol otvorenosti i dobrodošlice.
Od osmanske izgradnje do austrougarske obnove
Sarajevski Sebilj podignut je sredinom 18. vijeka, tačnije 1753. godine, i to zahvaljujući bosanskom veziru Mehmed-paši Kukavici. On je dao izgraditi ovu drvenu fontanu u središtu Baščaršije, slijedeći tradicionalni osmanski koncept sebilja – mjesta gdje svako može doći i napiti se svježe vode. Originalni Sebilj nalazio se nekoliko metara niže od mjesta na kojem se danas uzdiže, na tadašnjem glavnom trgu čaršije koji je vrvio trgovcima, zanatlijama i putnicima. Taj prvi Sebilj služio je decenijama kao spas od žeđi i ljetnih vrućina, a vjerovatno je bio i mjesto okupljanja gdje su se razmjenjivale priče i novosti dok teče voda. Nažalost, 1852. godine zahvatio ga je veliki požar koji je progutao dobar dio starog Sarajeva, pa je i drveni Sebilj stradao u plamenu. Ostala je uspomena na dragu česmu u srcu čaršije, ali su Sarajlije ubrzo poželjele da je ponovno vide na svom trgu.
Krajem 19. vijeka, Sarajevo je bilo pod austro-ugarskom upravom, što je donijelo mnoge urbanističke promjene gradu. U nastojanju da se Baščaršiji vrati njen simbol, tadašnje austro-ugarske okupatorske vlasti su angažovale arhitekta Aleksandra Viteka (Alexander Wittek), porijeklom Čeha, da osmisli novi Sebilj. 1891. godine sagrađen je današnji Sebilj i to nešto sjevernije i uzvišenije od prijašnje lokacije, kako bi bio uočljiviji i skladno smješten na prostranom platou Baščaršije. Arhitekt Vitek projektovao ga je u pseudo-otomanskom stilu, želeći da se uklopi u orijentalni ambijent stare čaršije uprkos evropskoj epohi u kojoj je nastajao. Time je sačuvana kontinuitet tradicije a novi Sebilj je zadržao dušu starog, a istovremeno je postao prilagođeniji modernijem urbanom planu.
Sebilj je drvena ljepotica Baščaršije
Na prostranom trgu Baščaršije, poznatom i kao “Trg golubova” zbog stotina golubova koji ga nastanjuju, Sebilj se ističe kao osmougaoni drveni paviljon elegantno ukrašen rezbarijama. Izdaleka ga prepoznajemo po njegovoj kupoli prekrivenoj zelenkastom patinom, riječ je o kupoli od bakra koja je vremenom oksidirala i dobila tu karakterističnu boju, skladno uklapajući Sebilj u vedro nebo Sarajeva. Dok prilazite bliže, primijetit ćete bogato izrezbarene detalje na tamno-smeđoj drvenoj konstrukciji: geometrijske šare i motive koji podsjećaju na osmansku estetsku tradiciju. Upravo ti detalji, osvijetljeni toplim svjetlom uvečer, daju Sebilju bajkovit izgled kao da je istrgnut iz neke starinske priče i postavljen u centar modernog grada.
Sebilj počiva na kamenom postamentu koji ga štiti od vlage i izdiže taman toliko da dominira trgom. Sa nekoliko strana paviljona izlaze male česme (slavine) iz kojih neprestano žubori svježa voda u kamena korita. Taj zvuk tihe tekuće vode stvara umirujuću pozadinu užurbanom ritmu Baščaršije. Često ćete zateći golubove pored korita kako piju vode ili se kupaju u plićaku, navikli na prisustvo ljudi. Danju je drvena kupola Sebilja utočište ptičicama koje se odmaraju u njenim ukrasnim prozorčićima, a istovremeno pruža hladovinu slučajnim prolaznicima koji zastanu da predahnu. Ta skladna kombinacija drveta, kamena i vode čini Sebilj jedinstvenim primjerom osmanske arhitekture prilagođene bosanskom podneblju, jednostavan, a očaravajuće lijep.
Život Sebilja, od gradske česme do turističke atrakcije
Više od dva vijeka Sebilj je dio svakodnevnog života Sarajeva. U doba Osmanlija, on je bio jedan od ključnih izvora pitke vode u gradu i mjesto gdje su se putnici mogli osvježiti i odmoriti. Zamislimo prizor iz prošlosti: trgovci sa tezgâ na čaršiji dolaze da zahvate vode, musafiri (gosti) s karavanama zastajkuju da napoje sebe i svoje konje, dok sebiljdžija brižno pazi da niko ne ostane žedan. Sebilj je bio i mjesto susreta gdje su se komšije nalazile “na čaši vode” umjesto na kafi, razmjenjujući novosti i priče dana. Tako je postao svojevrsni svjedok historije Sarajeva, posmatrajući generacije kako odrastaju, trguju, sele se i vraćaju.
Danas, u savremenom Sarajevu, Sebilj više nije presudan izvor vode (moderne vodovodne česme preuzele su tu ulogu), ali njegova uloga okupljališta i simbola grada samo je ojačala. Svakoga dana, od ranog jutra do kasne večeri, oko Sebilja vrvi život. Turisti iz cijelog svijeta stižu u Baščaršiju i gotovo instinktivno gravitiraju ka ovoj drvenoj fontani, tražeći savršen kadar za fotografiju. Tu se miješaju jezici i akcenti. Čuju se italijanski, turski, engleski, njemački. japanski, arapski, dok vodiči objašnjavaju historiju Sebilja svojim grupama, a putnici zadivljeno posmatraju ukrasne detalje koje možda ranije nisu vidjeli. Istovremeno, lokalci se i dalje ovdje sastaju; dogovor “vidimo se kod Sebilja” jasno svima daje do znanja gdje treba doći. Sebilj je poput stare čaršijske lampe koja privlači i spaja ljude: bilo da ste rođeni Sarajlija koji tu svakodnevno pije jutarnju kafu iz obližnje kafane ili prvi put posjetilac koji se izgubio u labirintu kaldrme pa traži orijentir, Sebilj je tu, kao sigurna tačka orijentacije i srdačne dobrodošlice.
Trg golubova
Naravno, neizostavan dio današnjeg ambijenta Sebilja su i golubovi. Deseci, nekad i stotine golubova, stalni su stanovnici Trga golubova, kako i samo ime kaže. Njihovo lepršanje iznad trga i slijetanje na rub kupole ili na kaldrmu oko fontane daje prizoru sarajevsku autentičnost. Mnogi posjetioci kupuju vrećice kukuruza od uličnih prodavača kako bi nahranili ove pitome ptičje građane Sarajeva, što dodatno razigra čitav prostor. U jednom trenutku možete vidjeti djecu kako ushićeno trčkaraju za golubovima dok roditelji fotografišu, a već u sljedećem trenutku stariji čovjek na obližnjoj klupi baca mrvice hljeba iz ruke, pa se oko njega stvara sivo-bijeli vrtlog krila. Ta dinamika čini da Sebilj i okolina dišu posebnim ritmom, koji asocira isključivo na Sarajevo.
Legenda o Sebilju, koja živi u kapi vode
Oko Sebilja se isplela jedna legenda koja i danas živi među Sarajlijama. Lokalna priča kaže da svako ko se napije vode sa Sebilja neminovno će se ponovo vratiti u Sarajevo jednog dana. Ova legenda odražava koliko je Sebilj kroz generacije bio simbol dobrodošlice i čežnje da ko jednom okusi Sarajevo, tj vodu iz njegovih vena, zauvijek će nositi dio Sarajeva u sebi i poželjeti mu se vratiti. Mnogi turisti rado pristaju na “rizik” da se opet vrate te priđu jednoj od česmi Sebilja, prinesu dlanove hladnoj vodi i popiju nekoliko gutljaja, uz osmijeh i pogled prema saputnicima kao da kažu: “Eto, morat ćemo ponovo doći.” Neki to čine iz zabave, neki čak iz uvjerenja, ali gotovo svi se slože da voda prija, hladna je, svježa i čista, baš kao što su nekad davno obećavali sebiljdžije.
U predvečerje, kada se svjetla Sebilja upale i obasjaju njegovu unutrašnjost toplim sjajem, a posljednji sunčevi zraci zaigraju na bakrenoj kupoli, atmosfera postaje prelijepa. Golubovi se skupljaju na okolnim krovovima spremni da prenoće, trgovine polako zatvaraju drvene kapke, a na trgu još uvijek ima šetača koji upijaju taj prizor. Emocija koju Sebilj budi tada je posebna, mješavina ponosa na bogatu historiju, melanholije za minulim vremenima i radosti što taj simbol Sarajeva i dalje živi punim plućima. Svako ko sjedne na klupu blizu Sebilja i provede nekoliko minuta slušajući žubor vode, brzo shvati zašto je baš ova česma prirasla srcu Sarajlijama.
Na kraju, kada odete iz Sarajeva, na fotografijama će vam vjerovatno ostati upravo Sebilj koji je okružen golubovima, ljudima i kamenim kućicama Baščaršije, kao uspomena. Ali možda ćete ponijeti i onaj nevidljivi trag kapi vode zbog kojeg ćete se, prema legendi, kad-tad opet vratiti u ovaj grad. I bilo da vjerujete u legendu ili ne, jedno je gotovo pa sigurno, Sebilj će vas, Allahovom voljom, uvijek dočekati raširenih ruku (ili bolje reći, otvorenih česmi), spreman da vam još jednom ponudi osvježenje i dobrodošlicu u Sarajevu. Bujrum!